tènōrskī

prid. G tènōrskōg(a); ž. tènōrskā, s. tènōrskō koji se odnosi na tenore

teòlog

im. m. G teòloga, V teòlože; mn. N teòlozi, G teòlōgā osoba koja se bavi teologijom

teològija

im. ž. G teològijē 1. v. bogoslovija 2. v. bogoslovlje

teòloginja

im. ž. G teòloginjē; mn. N teòloginje, G teòlogīnjā žena koja se bavi teologijom

teòloškī

prid. G teòloškōg(a); ž. teòloškā, s. teòloškō koji se odnosi na teologe i teologiju

teòrēm

im. m. G teoréma; mn. N teorémi, G teorémā v. poučak

teorètičār

im. m. G teorètičāra, V teorètičāru/teorètičāre; mn. N teorètičāri, G teorètičārā znanstvenik koji se bavi teorijom [književni ~]

teorètičārev

prid. G teorètičāreva; ž. teorètičāreva, s. teorètičārevo koji pripada teoretičaru; sin. teoretičarov

teorètičārka

im. ž. G teorètičārkē, DL teorètičārki; mn. N teorètičārke, G teorètičārkā/teorètičārkī znanstvenica koja se bavi teorijom [književna ~]

teorètičārov

prid. G teorètičārova; ž. teorètičārova, s. teorètičārovo usp. teoretičarev

teorètičārskī

prid. G teorètičārskōg(a); ž. teorètičārskā, s. teorètičārskō koji se odnosi na teoretičare

teoretizírati

gl. dvov. neprijel. prez. 1. l. jd. teoretìzīrām, 3. l. mn. teoretizírajū, imp. teoretìzīrāj, aor. teoretizírah, imperf. teoretìzīrāh, prid. r. teoretizírao temeljito raspraviti što, opsežno raspravljati o čemu što je jasno samo po sebi

teòretskī

prid. G teòretskōg(a); ž. teòretskā, s. teòretskō 1. v. teorijski 2. koji postoji samo u pretpostavci

teòretski

pril. u teoriji, u pretpostavci

tèōrija

im. ž. G tèōrijē; mn. N tèōrije, G tèōrījā sustav znanja o čemu; ant. praksa  ~ evolucije skup znanstvenih teorija i hipoteza o nastanku života [Darwinova ~ evolucije] ♦ nema teorije nemoguće je, neostvarivo je

tèōrījskī

prid. G tèōrījskōg(a); ž. tèōrījskā, s. tèōrījskō koji se odnosi na teoriju [teorijska fizika]; sin. (teoretski)

tȅpānje

im. s. G tȅpānja 1. nepravilno izgovaranje riječi, osobito teških glasova i glasovnih skupina 2. govorenje nježnih riječi

tȅpati

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. tȅpām, 3. l. mn. tȅpajū, imp. tȅpāj, aor. tȅpah, imperf. tȅpāh, prid. r. tȅpao 1. nepravilno izgovarati riječi, osobito teške glasove i glasovne skupine 2. govoriti nježne riječi [~ djetetu]

tèpih

im. m. G tèpiha; mn. N tèpisi, G tȅpīhā razg. v. sag ♦ gurnuti što pod ~ skriti što, ne željeti se suočiti s poteškoćama

terapèut

im. m. G terapèuta; mn. N terapèuti, G terapèūtā stručnjak koji provodi terapiju

terapèutkinja

im. ž. G terapèutkinjē; mn. N terapèutkinje, G terapèutkīnjā stručnjakinja koja provodi terapiju

terapèutskī

prid. G terapèutskōg(a); ž. terapèutskā, s. terapèutskō koji se odnosi na terapeute

teràpija

im. ž. G teràpijē; mn. N teràpije, G teràpījā 1. v. liječenje 2. proces u kojemu se poduzimaju određeni postupci kako bi se izliječila određena bolest ili uklonila ili ublažila kakva tegoba

teràpījskī

prid. G teràpījskōg(a); ž. teràpījskā, s. teràpījskō koji se odnosi na terapiju [~ postupak]

tèrārij

im. m. G tèrārija; mn. N tèrāriji, G tèrārījā umjetno oblikovan prostor sa zemljom, kamenjem i sl. namijenjen držanju malih životinja, obično gmazova i vodozemaca

teràsa

im. ž. G teràsē; mn. N teràse, G terásā 1. grad. a. vodoravni ili blago nagnuti teren dobiven posebnom obradbom zemljišta b. ravni krov ili otvorena ravna površina bez krova koja je dio građevine [vrtna ~] 2. zem. a. izdužena ravna ili malo nagnuta ravnica koja se prostire na gorskim padinama te obalama rijeka, jezera i mora [riječna ~] b. obradiva površina na padinama brežuljaka podzidana ili ograđena suhozidima

teràsast

prid. G teràsasta; odr. teràsastī, G teràsastōg(a); ž. teràsasta, s. teràsasto koji ima oblik terasa koje se nastavljaju jedna na drugu [terasasto tlo]

tȅrca

im. ž. G tȅrcē; mn. N tȅrce, G tȇrcā/tȅrcī glazb. glazbeni interval  mala ~ interval koji označuje razmak od triju polutonova; velika ~ interval koji označuje razmak od četiriju polutonova

tèrcēt

im. m. G tercéta; mn. N tercéti, G tercétā 1. glazb. kompozicija (ili njezin dio) pisana za tri pjevačka glasa s pratnjom ili bez nje 2. knjiž. v. trostih

tȅrcijār

im. m. G tȅrcijāra, I tȅrcijārom/tȅrcijārem geol. prvo razdoblje kenozoika

tȅrcijāran

prid. G tȅrcijārna; odr. tȅrcijārnī, G tȅrcijārnōg(a); ž. tȅrcijārna, s. tȅrcijārno koji je treći po redu ili važnosti

tercína

im. ž. G tercínē; mn. N tercíne, G tercínā knjiž. kitica od triju stihova s posebno raspoređenim rimama i jedanaestercima

tèrēn

im. m. G teréna; mn. N teréni, G terénā 1. v. tlo, zemljište 2. v. igralište 3. kraj ili područje na kojemu se što istražuje ili mjesto rada koje se nalazi izvan mjesta stanovanja ♦ pripremiti ~ za što obaviti dobre (temeljite) pripreme za što; sklizak ~ opasna situacija, osjetljivo područje

tèrēnskī

prid. G tèrēnskōg(a); ž. tèrēnskā, s. tèrēnskō koji se odnosi na teren [~ rad; terenska nastava; terenska sestra]

tèret

im. m. G tèreta; mn. N tèreti, G tȅrētā 1. ono što se prenosi ili prevozi; sin. tovar 2. pren. velika obveza, dužnost ili briga [To je za mene preveliki ~.]; sin. breme pren., opterećenje pren. ♦ biti (pasti) na ~ komu, čemu postati čija briga (obveza), financijski opteretiti koga, što

tèretiti

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. tèretīm, 3. l. mn. tèretē, imp. tèreti, aor. tèretih, imperf. tèrećāh, prid. r. tèretio, prid. t. tèrećen 1. pripisivati komu krivnju ili odgovornost za što [~ koga za krađu] 2. zahtijevati isplatu od koga za što [~ čiji račun]

terètnjāk

im. m. G teretnjáka; mn. N teretnjáci, G teretnjákā prijevozno sredstvo za prijevoz tereta

terìtōrij

im. m. G terìtōrija; mn. N terìtōriji, G terìtōrījā 1. upravno područje 2. v. kraj, područje

tȅritorijālnī

prid. G tȅritorijālnōg(a); ž. tȅritorijālnā, s. tȅritorijālnō v. teritorijski

teritòrijskī

prid. G teritòrijskōg(a); ž. teritòrijskā, s. teritòrijskō koji se odnosi na teritorij [teritorijske vode]; sin. (teritorijalni)

tèrmālnī

prid. G tèrmālnōg(a); ž. tèrmālnā, s. tèrmālnō koji se odnosi na terme [~ izvor]

tȇrme

im. pl. t. ž. G tȇrmā/tȇrmī 1. pov. javno kupalište s toplom vodom u antičkome Rimu 2. v. toplice

tèrmičkī

prid. G tèrmičkōg(a); ž. tèrmičkā, s. tèrmičkō v. toplinski

tèrmīn

im. m. G termína; mn. N termíni, G termínā 1. v. naziv 2. određeno ili dogovoreno vrijeme do kad se što treba obaviti

terminòlog

im. m. G terminòloga, V terminòlože; mn. N terminòlozi, G terminòlōgā stručnjak koji se bavi terminologijom; sin. nazivoslovac

terminològija

im. ž. G terminològijē; mn. N terminològije, G terminològījā jez. 1. interdisciplinarna znanost koja se bavi proučavanjem pojmova, naziva i nazivlja; sin. nazivoslovlje 2. v. nazivlje

terminòloginja

im. ž. G terminòloginjē; mn. N terminòloginje, G terminòlogīnjā stručnjakinja koja se bavi terminologijom; sin. nazivoslovka

terminòloškī

prid. G terminòloškōg(a); ž. terminòloškā, s. terminòloškī 1. koji se odnosi na nazivlje 2. koji se odnosi na terminologiju [~ odbor; ~ priručnik]; sin. nazivoslovni

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga